Kanjon reke Mileševke

Published on 19:26, 06/29,2010

Foto galerija

Tracklog pređenog puta

Jednog leta krajem devedesetih, vraćajući se sa Durmitora, Sandra i ja smo posetili Prijepolje i Mileševski manastir. Dok smo šetali i razgledali manastir i okolinu, Sandra mi je pričala kako je ranijih godina taborovala na Sopotnici i da je jednom prilikom pod vođstvom čuvene Nade Pešić prolazila kanjonom reke Mileševke. Govorila mi je kako su se probijali uz litice kanjona uskom stazom koja je bila sva urasla u šiblje, kako su na nekim mestima morali da se veru po stenama jer su odroni odneli sve pred sobom, kako su prelazili reku na svim mogućim i nemogućim mestima, kako su nailazili na zmije i ostale karakondžule i kako su se po njenim rečima divno proveli tokom svega toga. Mene tada planinarenje i pešačenje nije nešto posebno interesovalo (čak sam bio i dosta protiv toga jer me je više privlačio biciklizam) i u sebi sam samo mislio kakvi su to ludaci bili kad su prošli takav jedan put. Sandra mi je naglasila da do tada praktično niko nije ni prolazio tim kanjonom, tako da misli da su oni bili jedna od prvih organizovanih planinarskih grupa koje su to izvele.

 (Dalje)


Istraživanje Homolja-Pojana Tresnit

Published on 14:31, 06/12,2010

Foto galerija

 

Danima sam buljio u mape razmišljajući gde bi mogli da odemo na jednodnevni izlet za 1. maj. Mnogo kombinacija mi je padalo na pamet, ali ništa mi se nije u potpunosti uklapalo sa nekim željama kako bi sve to trebalo da izgleda. Hteli smo da odemo negde gde do sada još nismo bili, maksimalno 150 km. udaljeno od Beograda, da to bude neka pustoš gde se retko ide, a opet da napravimo i jednu solidnu pešačku turu. Onda sam negde na nekom planinarskom sajtu pročitao naziv jednog od Homoljskih vrhova "Pojana Tresnit" i to me je dosta zaintrigiralo. Nigde nisam mogao da nađem opis neke akcije na taj vrh, a opet na mapama sam video da postoji dosta puteva kojim bi mogli da dođemo do tamo i da napravimo jedan lep pešački krug.

 (Dalje)


Kolaž fotografija: Deliblatska peščara, Trešnja-Grocka, Homolje, Taorska vrela

Published on 22:10, 06/03,2010

Na sledećim linkovima možete pogledati fotografije sa nekoliko naših izleta u periodu od 21-og marta do 18-og aprila. Takođe su pridodati i pripadajući tracklog-ovi.

1. Deliblatska peščara-Devojački bunar

FOTOGRAFIJE

TRACKLOG

2. Homolje: Ravništarka-Štubej-Ceremošnja

FOTOGRAFIJE

TRACKLOG

3. Taorska vrela

FOTOGRAFIJE

TRACKLOG

4. Od Trešnje do Grocke

FOTOGRAFIJE

TRACKLOG

5. Homolje: Mali i Veliki Vukan

FOTOGRAFIJE

TRACKLOG

Pozdrav i uživajte!

Buca i Sandra 

 

   


Rajkova pećina i Starica

Published on 20:43, 05/11,2010

Foto galerija

 

Taman kad smo pomislili da ćemo prvi prolećni izlet napraviti negde po suvom terenu, ipak nas je ova zima opet prevarila, tako da smo 13-og marta 2010-e godine proveli jedan fantastičan dan u probijanju kroz sneg i smetove po Starici iznad Majdanpeka. Plan je bio da napravimo jedan krug do vrha Starica sa koga se pruža odličan pogled na Majdanpek i na Homoljske vrhove, pa onda da se spustimo na drugu stranu, prođemo pored Paskove reke i Rimskog bunara i da završimo kod poznate Rajkove pećine čiji je obilazak takođe bio uključen.

 (Dalje)


Kosmaj i blato

Published on 16:15, 03/28,2010

Foto galerija

Zima se baš bila odužila i pošto smo se dosta ulenjili odlučili smo da se malo razmrdamo i pridružimo grupi planinara pod vođstvom Bogoljuba Jankovića iz PD Pobeda koji su tog dana (28.02.2010) pravili jedan neobavezan izlet do Kosmaja. Oni su tog dana rano ujutro oko 07 i 30 časova krenuli vozom iz Beograda. Plan im je bio da već pre 9 sati budu u Vlaškom polju odakle bi nastavili dalje peške do vrha Kosmaja. Cica, Dragan i ja nismo hteli tako rano da krećemo, pa smo odlučili da pođemo kolima negde oko 9 sati i da probamo da stignemo grupu. Usput smo imali manjih problema sa kolima tako da smo do Vlaškog polja tj. do željenog starta u selu Amerić stigli tek u 10 sati. Međutim i grupa je imala određenih problema u svom putovanju dotle (pokvarila se lokomotiva) tako da smo im se pridružili takoreći na samom startu!

 (Dalje)


Od Boračkog krša preko Crnog vrha i Trijeske do Gornjeg Milanovca

Published on 22:18, 02/15,2010

Foto galerija

 

Te planine između Gornjeg Milanovca i Kragujevca sam merkao već neko vreme u želji da ih posetim i upoznam bar neki njihov deo, ali nikako nije bilo pogodne prilike. Konačno je početkom decembra prošle godine, Miroslav Ostić objavio poziv za posetu Boračkom kršu, Crnom vrhu i Trijeski. Planinarenje je bilo predviđeno za 13-i decembar i nisam se ni časa dvoumio da li da idem ili ne. Bilo je planirano malo duže hodanje i pretpostavka je bila da zbog kratkoće dana nećemo uspeti da sve prođemo za videla, tako da smo se svi opremili neophodnom opremom. Zbog očekivanog blata i snega na višim delovima, bilo je potrebno imati dobre gojzerice i kamašne. Slojevita odeća se uopšte nije dovodila u pitanje s obzirom da je to ipak sredina decembra meseca kada je u planini sve moguće. Baterijska lampa koja je i inače obavezan deo svakog planinarskog ranca je ovog puta bila neophodna.

 (Dalje)


Zakasneli Miholjski dan na Rajcu

Published on 19:29, 02/10,2010

Foto galerija

Inicijator čitavog ovog dešavanja je bila čuvena bajkerka a odskora i veoma aktivna planinarka Snežana. Tamo negde oko 20-og novembra prošle godine, pozvala nas je da sa njom i društvom provedemo vikend na Rajcu i to u poznatoj planinarskoj kući na Dobroj vodi čiji je vlasnik PD Pobeda iz Beograda. Na žalost zbog raznoraznih glupih obaveza nismo mogli da odvojimo ceo vikend za to zadovoljstvo, ali smo se dogovorili da u nedelju ujutro poranimo iz Beograda i da im se bar tog dana pridružimo u tumaranju ovim krajevima.

Planina Rajac (najviši vrh 848 m) u stvari predstavlja deo planine Suvobor (najviši vrh 864 m). Veoma je popularna među planinarima zbog svog položaja (samo 120 km udaljenosti od Beograda) i zbog svih prirodnih lepota koje postoje na njenim blago zatalasanim padinama. Takođe na Rajcu postoji jedan od boljih planinarskih domova u Srbiji - "PD čika Duško Jovanović" takođe u vlasništvu PD Pobeda, čiji kapaciteti su konstantno ispunjeni. Na Rajcu postoji za svakoga po nešto. Na njemu mogu da se vrše lagane šetnje po prelepim livadama a mogu i malo duže ture sa više uspona i silazaka (recimo prema vrhu Suvobora ili još dalje prema Ravnoj Gori). Zbog svojih povoljnih vetrova Rajac je poznat kao veoma dobar poligon za paraglajdere, a takođe se tu održavaju i veoma posećena takmičenja u orijentiringu. Rajac je široj populaciji poznat najviše zbog tradicionalne manifestacije "Kosidba na Rajcu" koja se održava svake godine sredinom juna meseca, ali to je planinarima i najmanje interesantno zbog sve gužve koja se napravi tamo tih dana.

 (Dalje)


1 2 3  Sledeći»